Cemu sluzi novinarsko drustvo znaju svi clanovi tog drustva. Vjerojatno znaju barem neki novinari koji nisu clanovi. Helena Puljiz zna, a zna i Domagoj Margetic. Znaju i drugi. To drustvo stiti novinare i slobodu medija, slobodu hrvatske rijeci. To drustvo sigurno nije sluga vlasti i necije promidzbe. Tom drustvu nije vazno tko i sto pise.  Samo struka. Uostalom vidjeli smo to i sami u praksi.

Znam da se nece svi sloziti samnom. Kadkad se to dogadja. Kadkada se tesko sloziti. Ne razumiju svi moj smisao za humor. Hrvati su poslovicno neslozan narod i zbog toga imaju ono sto zasluzuju. Osim povijesne nesloge u poslijednje vrijeme smo postali i skloni laganju. Uistinu smo lazljivci. Slozni samo u neslozi.

Kadkada mi se cini da jedino udruga slijepaca i slabovidnih osoba u potpunosti izvrsava zadace i smisao svog postojanja. Kadkada mi se cini da bi se i dobar dio nas Hrvata trebao uclaniti u nju.

Nikako se ne mozemo dogovoriti i sloziti je li optuzba protiv generala Gotovine ujedno i optuzba protiv Hrvatske i oslobodilackog domovinskog rata. Neki kazu da jest, neki da nije. Neki tvrde da je general dostupan vlastima, neki kazu nije. Neki bi ga predali, a neki ga ne bi izdali. Neki bi u Europu, neki bi radije imali Hrvatsku. Uostalom, cijela ce se bivsa Jugoslavija tamo ponovno sastati i ponovno ujediniti.

Netko voli, netko ne. Svatko ima svoju istinu, svatko vjeruje u ispravnost svojih stavova. Demokracija. Neki su cak skloni svoje stavove radikalno promijeniti ukoliko to nalazu potrebe Haaskog tribunala. I biti poslusan je demokratski. Vrtimo se u krug, gubimo vrijeme i novac, a neki to i vide ali se ne mogu sloziti u kojem se smjeru vrtimo u krug. I biti takav je demokratski. Mi smo pravi Hrvati. Za sada je i to demokratski.  
 

Istina je jedina moguca obrana kako za generala Gotovinu tako i za Hrvatsku. Zbog toga bih preporucio nasim lingvistima da sto prije ustanove hrvatsku rijec koja bi bila sinonim za srpsku rijec «istina», jer je ocigledno da je hrvatska istina jednakovrijedna srpskoj istini. Slicno bi bilo i s moralom i etikom.

 

Kada bih ja, sada, nakon toliko vremena promijenio svoj stav, svoju istinu i misljenje te poceo propagirati kako bi se general Gotovina trebao predati Haagu bio bih u vlastitim ocima, hrvatski receno, obicno smece. Tocniji izraz, iako nije bas hrvatski, bio bih obicno djubre. Nisam slijep. Nisam ni politicar i ne mogu bezkarakterno mijenjati stavove i poruke kako bi mi to odgovaralo u politikantske svrhe, ili kako mi netko zapovjedi.



Kada bi jedan svecenik ili kardinal poceo zagovarati liberalizaciju prostitucije svi bi ga osudili, moralno, ali za politicare smo navikli da si oni mogu dozvoljavati sto zele i nitko takovu njihovu moralnu nakaznost ne zeli osuditi radikalno na izborima. Opet se glasa za njih. Navika glasanja. Navika nerazmisljanja. Partijska, pardon, stranacka stega.

 

Vidim da 93% anketiranih smatra da nece biti nikakvog uspjeha od misterioznog plana u 6 tocaka. Plan je predstavljen kao «veleuman» samo se ne smije znati nista o njemu. To govori i o tome kako vlast vidi samu sebe te kako pucanstvo vidi racionalnost ideja i sposobnost nase vlasti. Imam Vam nesto jako pametno za reci ali nesmijem kazati. Koliko tek i njima i nama vjeruju stranci? To vidimo.

 

Veliki postotak pucanstva protivi se «sjedinjenju» s Europskom Unijom ali unatoc tome svoj glas daje onima koji ih protiv njihove volje zeli povesti u nju. Gladne? Zedne preko vode? Glupe.

 

Takodjer slican je slucaj i s uhicivanjem i izrucivanjem hrvatskog generala i heroja. Ne mogu sve to razumjeti, osim predpostaviti da smo naviknuli razmisljati partijskim mozgom. Slobodan partijski um nepogresivoasti i savrsenstva. Drugovi, jesmo li mi svi volovi?

 

Da li mi znamo sto mi hocemo. Demokratski. Da  li oni zele znati sto mi hocemo?



Ne zelim komentirati sudske odluke, jer to nije dozvoljeno, vec samo sumirati ono sto sam cuo od slobodnih hrvatskih medija. Dakle, famozni transkripti koji nisu u Haag isli sluzbenim kanalima, ali s kojih je uredno skinuta oznaka drzavne tajne, kaze sud, nisu falsificirani. Da, nisu falsificirani ali u njima postoje nekakove slucajne pogreske, a iako su slucajne cini se -mnogobrojne pogreske. Tako se pobrkalo tko je sto govorio, izostavljene su neke rijeci, neke druge rijeci su pogresno zamjenjene trecim rijecima, a ni kontekst samog transkripta bas nije pogodjen i potpuno u skladu sa, nedavno uskrsnulim tonskim zapisom. Bio je Uskrs.



Taj je tonski zapis ostao drzavna tajna jer tek nedavno uskrsnuo iz necijih podrumskih prostorija. Podruma? Ne moze biti falsifikat. Po meni slucajne pogreske su rijetkost, prava slucajnost, ali kada se govori o visestrukim slucajnim pogreskama u transkriptu cini mi se da slucajnost postaje precesta slucajnost da bi bila prava slucajna slucajnost, ali to necu tvrditi i komentirati jer sam prisiljen postivati rad i norme pravne drzave. Slucajno pravilo, a ne pravilo slucajnosti.

 

Ako sud tvrdi da to nije falsifikat onda to nije falsifikat. Amen. Ja vjerujem i blago onima koji vjeruju. Ipak, zabrinut sam jer bi netko mogao citirati ono sto je govorio Milan Martic i pogreskom u transkriptu napisati da sam to govorio ja, a onda bih se i ja mogao naci u Haagu i biti optuzen kao Blaskic i Gotovina. Da ne govorim o tome kako bi neki zasticeni svjedok mogao doci svjedociti protiv Dokmanovica, a zapravo svjedociti protiv mene.

 

Pogotovo ukoliko nasa sudbena vlast utvrdi da nije rijec o falsifikatu vec o toliko malenog pogresci da se to ne moze smatrati falsifikatom. Pa kako je krenulo..... Nema veze, javiti cu vam se e-mailom ma gdje ja bio narednih 45 godina. Mene barem nikada nitko nije optuzio da sam krivac za smrt ljudi koji su zapravo zivi, pa ja jos vjerujem u pravednost suda. Nikada mi nitko nije utvrdio da umjesto u Zadru, pardon Rijeci, zivim u Zagrebu pa vjerujem i u razboritost tuziteljstva svih europskih sudova. Samo u slampavost pri radu. Nisam nikada osudjen na 45 godina. Nije mi nikada nitko zabranio niti da iskazujem svoje misljenje pa vjerujem u slobodu razmisljanja, iskazivanja svojih misli i slobodu medija, narocito elektronskih.

 

Sve to ja vjerujem i nije mi potrebno staviti prste u rane njegove. Ipak, nesto mi opet nije jasno. Zbog cega se «dokazi» predoceni nekom sudu ne mogu pobijati dokazima koji postoje bez da se okrivljenik pojavljuje pred sudom i sudskom pravdom. Pa sto su dokazi i lazni «dokazi»? Neki su kao Biblija, neki nisu. Neki svjedoce javno neki tajno. Kada se optuznica temelji na dokazima koji dokazuju da su ubijeni ljudi ipak zivi, onda se optuznica ipak moze promijeniti, ali inace ne moze, barm tako jedan kompetentni gospodin tvrdi. Drugi tvrdi da ipak moze. To su odvjetnici pa oni kao i politicari mogu malo tvrditi jedno pa malo drugo. Kardinali i mi obicno pucko pucanstvo, mi ne smijemo. Sudska pravda i Bozja pravda. Pravo i pravda. Pravni moral i Bozji moral.

 

A tko je kriv sto manjka morala, karaktera vjerodostojnosti, postenja, povjerenja...? Tko za pretvorbu i zaduzenja? Zapravo i nije bilo vazno tko je kriv, bilo je vazno da se pronadje okrivljenik. Neka visi Pedro.

 

Svi smo mi Pedro. I ja sam Pedro. I vi ste, oprostite na iskrenosti, da prostite, Pedro. Nekoc smo svi bili skloni biti Mirko Norac, ali danas, kada je Norac u «przunu» nije nam stalo vikati «Svi smo mi Pedo». Sutimo sada kao zvijezde, rekli bi Dalmatinci, zvizde.

 

Nasa se demokratski izabrana Vlada kao i nas predsjednik deklarirase za sjedinjenje sa Europskom Unijom te izrucenje Gotovine nasim europskim prijateljima i partnerima. To je, kazu, strateski cilj nase domovine. Strateski? Meni je strateski cilj golo prezivljavanje Hrvatske i Hrvata. Ja cu demokratski  glasati za one koji ce mi dozvoliti da «jedem kruha» u Hrvatskoj, a ne za one koji ce me povesti «u elitni turizam» pa da tamo gledam kako europejci «jedu kruha» i to da gledam «nataste».

 

Dok se ne diferenciraju i deklariraju oni koji zele «jesti kruha» i oni koji zele gledati kako se «jede kruha» nema nade da biracko tijelo prepozna ono sto to biracko tijelo zeli. Masa ima inerciju. Sto je masa veca to je inertnija, ali jednom usmjerena i pokrenuta ima veliki potencijal u odrzavanju pravocrtnog kretanja. Inercija je i navika biranja pojedine stranke. Steta sto nam u trenutku izbora ne koristi za razmisljanje i mozak. Valjda se ceka da pocnemo razmisljeti trbuhom, praznim trbuhom. Do tada ce nas uporno voditi u Europu, a domace probleme gurati pod tepih.

 

Za sada nasu inertnost mase trenje i utjecaj gravitacije usporava, sto je dobro, ali se bojim da bi uskoro nase horizontalno usporeno kretanje utjecaj gravitaije mogao pretvoriti u jednoliko ubrzano prema dnu.

 

Biracima treba postaviti pitanje zele li gledati kako drugi jedu ili zele jesti, zele li biti turisti ili zele biti zaposleni, ali da bi se glas koji postavlja to pitanje uopce cuo potrebno je da govornik naraste toliko da moze dosegnuti mikrofon. Da se razvija i raste. I opet smo na pocetnku, u krugu, moramo se dogovoriti i sloziti jesmo li zvijezde ili zvizde. Pa valjda imamo nesto zajednicko.

 

Da pocnemo s laksim pitanjem? Probajmo s pitanjem jesmo li Hrvati, i mozda se odmah slozimo u odgovoru. Jedino oko cega se mozemo sloziti. To ce biti dobar temelj za pitanje zelimo li jesti ili zelimo gledati kako to Europa jede. Ne moramo cekati na nam trbuh postane povod za aktiviranje mozga.    

 

Kap. Darko Belovic