Ona poznata «oba su pala» nije primjenjiva. Samo je jedan pao, ali i to je mnogo. Jako mnogo. A djelovao je tako samouvjeren pred nekoliko dana da je bilo za predpostaviti kako ce biti gradonacelnik dovijeka, a i duze. Mozda je sada crveniji (u licu) nego ikada prije.

I tako se desilo u Hrvata da u poslije izbornu koaliciju ulaze stranke koje nemaju bas puno slicnog, barem ne bi deklarativno trebale imati, sto bi mogao biti pokazatelj da se vlast nekima jako omilila. Pa i s vragom ako treba. Kao da krizas psa i macku, a ocekujes mlade iguane.

U danasnje vrijeme nista ne bi trebalo izgledati cudno i naopako. Netko je nudio kraljevstvo za konja, a neki su konju dali kraljevstvo. Ponegdje se dobije diploma po babu i stricevima, ponegdje se moze odkupiti plemicka titula. Svijet je sasvim povampirio.

Spominje se jucer nekakav «kolac u srce» kao da je subjekt politickog debakla cuveni (crno-crveni) grof Dracula, spominje se prodaja polovice djedovine Hrvatske.... ili Transilvanije. Pa sto je ovo gospodo drugovi, bal vampira? Netko je zabludio (ili cak zaludio)? Mozda i nema velikog zla, mozda jos netko osim Bandica voli proslaviti i malo popiti prije prebrze voznje.

Mora se priznati gospodinu Glavasu da je pokazao odlicne organizatorske sposobnosti u vrlo kratkom vremenskom roku. To u Hrvatskoj rijetko mozemo vidjeti. Uspjesnost. Organizacijske sposobnosti i marljivost. Koliko bi tek postigao da je prije odlucio napustiti HDZ?

Mora se priznati da gospodin premijer, nazalost, nije ispunio predizborna obecanja, a mora se priznati i to da se HSP napokon nasao na pobjednickoj strani (uz dio lokalnog ex HDZ-a) iako se pred godinu i pol navodno obecana mu koalicija sa HDZ-om nije obistinila na drzavnoj razini. Mora se priznati da bahato izreceno, a i nepristojno «pitajte nju» nije imalo nikakvog temelja. Del Ponte je rekla svoje i nije ju nista trebalo pitati. Rekla je sama. Treba nekog drugog pitati.

Pouka je jasna. Treba drzati i do sebe i svoje rijeci, treba marljivo raditi i snositi odgovornost za svoju nespretnost i propuste. Pa i nepristojnost i bahatost.

Svaki balon ima granicu do koje se moze napuhavati. Ogranicenost elasticnosti.

Dogodilo se ocekivano «iznenadjenje», puklo je, iako se ocekivano iznenadjenje ni pod koju cijenu ne moze smatrati stvarnim iznenadjenjem. Ipak za neke i to ocekivano nisu znali niti mogli ocekivali. Nisu mogli tako sto domisliti. Sve ima granice i ogranicenja. Zalosno. Cak nije bilo ni odsutnosti sa sjednica zbog probavnih smetnji, odugovlacenja, prenemaganja i glume. Direktno je kazano da ni onaj koji «drzi kesu» ne moze bas sve «kupiti». Kadkada nije bitnija ruka nego obraz.

Cinjenica je da u Hrvatskoj permanentno «vedre i oblace» dva faktora. Jedan je novac kojim se moze kupovati voce, povrce i meso, doduse, samo ono koje je na prodaju, a drugi bitan element je nasa draga Karla. Presudan faktor.

Buduci da je gospodin Glavas branitelj koji je obranio Hrvatsku i zasluzeno dobio cin generala moglo bi.... Zapravo i ne bi moglo, bilo bi to naivno i cisti autogol. Ipak, neki igraci jedine golove koje postizu u igri jesu autogolovi. Dakle, u Hrvata je sve i moguce i nije moguce. Rasli smo uz Titinu koncepciju da nas nista nesmije iznenaditi.

Dok se neki osumljicenici za ratna nedjela progone, hrvatski generali, drugu kategoriju takovih osumljicenika pocinje se ispitivati tek kada se pojave u glavnoj ulozi u nekom egzekutorskom filmu. Napominjem, ratni zlocin ne zastarijeva, nitko ga ne moze amnestirati (nije nikada ni mogao), pa su nekakve abolicije ucinjene pod medjunarodnom «prinudom» diskutabilne pravne valjanosti. Prema ustavu su svi pred zakonom jednaki.

I glede toga su neki drugovi i gospoda prije govorili jedno, danas rade drugo, a trece misle, tocnije ne misle ono trece jer netko drugi misli za njih.

Kakva sjetva takva zetva, a naplata kredita dolazi prije ili kasnije. Cestitam generalu Glavasu.

Kap. Darko Belovic