Povrat duga umirovljenicima u praksi
Moji su roditelji zaslužili mirovinu. Onda je odlukom ustavnog suda 1998. utvrđeno da se dug umirovljenicima mora vratiti i oboje su spadali tada u kategoriju kojoj su sredstva otuđena pa su očekivali povrat novca.
Koliko će njima Hrvatska zapravo vratiti? NIŠTA.
Otac je umro šest godina nakon odluke Ustavnog suda ali tri mjeseca prije donošenja zakona i njega ne pripada ništa. Majka je zbog nepunih 200 kuna uzela umjesto svoje obiteljsku mirovinu i nju zbog toga ne pripada ništa. Nema povrata duga kao da nikada nije bilo ni duga ni Ustavnog suda.
Dakle, da se moj otac «strpio sa umiranjem» još tri mjeseca do donošenja zakona dobio bi po tom zakonu povrat novca i on i majka, oboje, a ovako nema ništa ni jednom ni drugom. Kao da su oboje umrli.
To je strategija malih koraka, najprije procuri da branitelji i bivši časnici JNA nemaju pravo. Onda da nemaju pravo umrli. Onda da nemaju pravo ni oni koji su uzeli obiteljsku mirovinu i odrekli se svoje pa i svojih prava, ali su valjda dobili pravo onoga od čije mirovine primaju obiteljsku. Nisam pametan.
Da li je obveza utvrđena 1998. i da li je pravo na povrat novca postojalo i tada pa je kasnije to pravo ukinuto političkom trgovinom HDZ-a i HSU-a? Važno da umirovljenici imaju svoju stranku koja ih zastupa i za koju smiju glasati. Političari su političari pa makar bili i umirovljenici.
Ako se netko baš mora roditi u Hrvatskoj najpametnije mu je da se rodi mrtav. Da ne gubi vrijeme. Ako se netko bas mora roditi živ onda neka se rodi u nekoj susjednoj zemlji pa će kao manjina biti «pozitivno diskriminiran» manjinskim pravima. Da sam barem ja Rom rodom iz Srbije, tko bi mi što mogao u Hrvatskoj koja je tisućljetni san i država hrvatskog naroda .
Moguća povreda Ustava i odluke Ustavnog suda?
Zakon o provođenju Odluke Ustavnoga suda glede povrata duga umirovljenicima stupio je na snagu, 5. kolovoza 2004. Za one koji su umrli prije ne postoji, naime, zakonska osnova za povrat duga, (tako kažu) pa to pravo ne mogu iskoristiti ni njihovi nasljednici, iako je postojanje toga prava utvrđeno šest godina ranije. Stečeno pravo?
Mislim da je svojom odlukom od 12. svibnja 1998. godine Ustavni sud RH utvrdio postojanje obveze vraćanja duga umirovljenicima za period od 1.rujna 1993. do 31.prosinca 1998. jer su u tom periodu zakinuti u dijelu ostvarivanja svojeg prava na mirovinu. Odluka utvrđuje postojanje prava koje se nakon 6-7 godina zakonom uskraćuje samo jednom dijelu umirovljenika, odnosno njihovim nasljednicima. Nisu li svima njima oduzeta sredstva? Nisu li svi pred zakonom jednaki ili su neki jednakiji?
Ako je Ustavni sud utvrdio postojanje prava na povrat umirovljeničkog duga to što vlasti nisu šest godina poštivale niti svoje građane niti ustavni sud niti «pravnu državu Hrvatsku» ne bi trebalo ukidati stečeno pravo na povrat otuđenog novca. Otetog. Pravo jest postojalo i odugovlačenje sa donošenjem zakona nije legitimni sistem uskraćivanja prava nego služi za pronalaženje osnove kojom će se ispoštovati odluka Ustavnog suda, ukoliko se odluke ustavnog suda u državi Hrvatskoj moraju poštivati. Pravna država u kojoj se odluka Ustavnog suda provodi nakon šest godina? Kao da hrvatski Ustav zbirka srpskih junačkih pjesama o kraljeviću Marku, pa možeš čitati danas ili za šest godina, a ako i ne pročitaš nikome ništa jer toga ionako nikada nije ni bilo.
Zakon o provođenju odluke Ustavnoga suda, dakle, odluke Ustavnog suda donesene pred sedam godina, s obvezom izračuna i vraćanja duga umirovljenicima u najnepovoljnijem slučaju morala bi se odnositi barem na sve one koji su doživjeli pravnu potvrdu Ustavnog suda o tome da su bili zakinuti glede nečega sto im je pripadalo, a oteto je, i još uvijek im uz kamate pripada. Dakle, koji su doživjeli 12.05.1998. kada im je pravno potvrđeno njihovo pravo na povrat duga. Moralno, što u Hrvata nipošto nije i kompatibilno sa zakonitim, bilo bi da se svima koji su po državi opljačkani prinudom to otuđeno vrati.
Konkretno, smatram da je ovakvim dogovorom povrijeđen članak 3. i 14. Ustava koji kazuju o poštivanju prava čovjeka te da su pred zakonom svi jednaki u kontekstu članka 38. Ustava kojim se jamci pravo vlasništva i nasljeđivanja.
12. svibnja 1998. je utvrđeno da dugovanje prema umirovljenicima postoji i da se iste treba obeštetiti. Donošenje zakona o povratu duga umirovljenicima samo je tehničko pitanje utvrđivanja načina pravedne naknade za otuđeno. Međutim pravo na naknadu je utvrđeno davne 1998. Stečeno je. Ovdje nije riječ o retrogradnom djelovanju zakona nego o pravičnoj naknadi za otuđena sredstva i povratu nezakonito otuđene imovine. Pa i država krši zakone i otima, pa kao onda može zabraniti kriminalcima da se bave svojim poslom, pljačkom, ubojstvima, drogom, oružjem.... Nije valjda zbog konkurencije?
Poštivanje Ustava obveza je dužnost svih i ama bas svi zakoni moraju biti u skladu sa Ustavom (članak 5.), a kontrolni mehanizmi, (ukoliko neustavnost promakne, čak i Vladi i Hrvatskom saboru) su odlično utvrđeni i obvezuju predsjednika republike (članak 88. i 104.), Pučkog pravobranitelja (članak 92.), Državno odvjetništvo (članak 124.), a i sam Ustavni sud u roku od godinu dana po donošenju može se očitovati glede ustavnosti zakona (članak 128. 130., ali i drugi).
Za sve navedene niti znam koliko i kako rade jer ja to teško mogu zaključiti prema rezultatima njihovog rada, ali na televiziji vidim da hrvatska Sabornica zjapi prazna.
Kap. Darko Belović
