Guske iz magle u maglu
Nije riječ o slovenskoj ptičjoj gripi, nego opet i ponovo o Piranskom zaljevu odnosno Savudrijskoj vali, kako je kome milije. Nije važno kako se taj zaljev zove nego je bitno da li Hrvatska dobiva ono što joj prema međunarodnom pravu pripada. Teško da je tako.
Nitko me ne može uvjeriti da se problem teritorijalnih pretenzija u 16 godina nije mogao riješiti, nitko me ne može uvjeriti da Hrvatska nema kompetentne ljude za rješenje tog spora u skladu sa međunarodnim pravom mora, niti me tko može uvjeriti da su oni koji su pokušali spor riješiti doista i to željeli učiniti pravedno i pošteno te u skladu sa međunarodnim pravom. Možda nisam u pravu, možda smo svi mi Hrvati doista nesposobni i budale iako ja mislim suprotno, ali Ustav svakome daje pravo razmišljati (onom to može misliti).
Opet se javlja «koncept» sličan onom potpisanog po Drnovšeku i Račanu, a po kojem bi stvar «zaživila» ali ovaj puta bez čuvenog «dimnjaka» odnosno izlaza Slovenije na otvoreno more. Drnovšek bi nam ovaj puta «oprostio» dio velikoumnog dogovora koji je parafirao Račan, a na kojeg se kao potpisanog stalno pozivaju Slovenci. Imaju i pravo, u Hrvatskoj Državno odvjetništvo, koliko je meni poznato, nije pitalo Račana je li parafirao ili potpisao, a niti zašto i zbog koga je to činio.
Nudi se privremeno rješenje granice. Takvo privremeno rješenje koje je već «cementirano» već imamo sa Crnom Gorom, i gle čuda i to je djelo istog «lumena» za međunarodno pravo mora. Po meni štetno za Hrvatsku po Račanu valjda korisno. Štetno ali trajno «privremeno rješenje». Problem je gurnut pod tepih. Psi laju, a karavana prolazi. Zapravo, prošla je.
Navodno je o novim piranskim rješenjima razgovarano sa hrvatskim predsjednikom i slovenskim premijerom. Da li Vi birači znate nešto o tome?
Najtrajnije su privremeno dogovorene granice. Takozvane privremene granice nikada nisu privremene. One su trajne. Ovo što se pokušava učiniti glede granice u Piranskom zaljevu nije u skladu sa međunarodnim pravom mora i štetno je za Hrvatsku i njen suvereni teritorij na moru. Ja ne vidim baš preveliku razliku između hrvatskog teritorija na moru i hrvatskog teritorija takozvane Republike Srpske Krajine. Hrvatsko je hrvatsko i mora ostati hrvatsko. Problem se mora riješiti na međunarodnom sudu pravde u Haagu ili međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, ma koliko se Slovenija tome opirala. Znam i zbog čega se opire. I Slovenija i Europska Unija i Hrvatska moraju priznavati međunarodnu sudbenu vlast, međunarodne institucije i Ujedinjene Narode kao krovni svjetski autoritet.
Tko nakon domovinskog oslobodilačkog rata i svih žrtava podnesenih na oltar domovini smije bilo kome svojevoljno prepustiti pa makar i «privremeno» i mrvicu hrvatskog državnog teritorija?
Privremena granica je najtrajnija granica. Vječna.
Što se može očekivati?
Ništa. Razliku između principa vladanja Račana i Sanadera ja ne vidim. Nažalost, svi su današnji političari isti ili toliko slični i jednaki da ja razliku ne mogu uočiti. Hrvatskoj, bojim se, zvoni, a kome zvona zvone? Nama zvone.
Da, eto dobivamo i «Hrvatsko zvono» ali se glas toga zvona ne čuje. Vidi se da mnogima to zvono smeta, ali glas samog zvona nema odjeka. Ne čuje se. Ili je Hrvatskoj već odzvonilo ili je Hrvatsko zvono previše tiho i ne čuje se.
Kuda ideš Hrvatska?
Demokratski izbori, pobjeđuje HDZ i očekuje se koalicija HDZ i HSP. Čovjek ima riječ, ali politika dokazuje suprotno. HDZ skreće prema centru i desni HSP ne ulazi u planiranu koaliciju. Nije moralno politički podoban.
Nakon smrti pokojnog predsjednika Tuđmana već su se Mate Granić i Vesna Škare Ožbolt «centrirali» i stvorili Demokratski centar. Nije to nova formula, nešto slično su prije njih učinili Manolić i Mesić. Na zapadu (Balkana) ništa novo. Isto i isti.
Onda su se Škare i Granić nešto «počupali», Granić je završio na operaciji a Škare u Vladi. Nakon toga Granić se «odcentrira» i priklanja HSP-u.
HDZ se «centrira» u odnosu na Glavaša koji također prijatelja nalazi u HSP-u.
HDZ «odcentrira» Vesnu Škare iz Vlade iz pomoć Glavaševih i Graničevih prijatelja iz HSP. Goooooool. Domaći vode 1:0.
Sve se zna jedino se ne zna gdje će DC i Škare Ožbolt. Kaže Sanader nešto o krizi identiteta. Neki vjeruju da će se DC javno prikloniti Vesni Pusić i predsjedniku Mesiću, a neki drugi naslućuju da će «po zadatku» prije spomenutih otići uništiti «Hrvatsko zvono». Nitko ne zna što će biti ali vrijeme će pokazati tko je u pravu. Vidjeti ćemo tko će kome dati gooool. Tko će koga probosti na kraju balade.
Niti se zna tko igra napad, a tko obranu, a niti tko s kim igra u kojoj ekipi i u kojem dresu. Svatko za svakoga, svi protiv svih. Svi su zapravo zajedno i jedan tim i svi protiv svih. Tko uopće to može razumjeti ukoliko nije specijalizirao psihijatriju. Šteta što je Karađić u bijegu i što je Rašković umro. Bojim se da jedino oni mogu razumjeti što se Hrvatskoj događa. Povijest se ponavlja i ona je učiteljica života. Guske su guske, a magla je magla. Mi smo guske, a magla je politika. Guske idu iz magle u maglu. Samo da nam ne padne kiša.
Darko Belović
