Svaka suradnja mora biti obostrana i to jest preduvjet svake suradnje. Gospodja tuziteljica Carla del Ponte, navodno, optuzuje Hrvatsku vladu za nepotpunu suradnju sa Haaskim sudom. Takve optuzbe presudan su element za pocetak pregovora RH sa EU.
Hrvatska bi vlada trebala optuziti gospodju del Ponte za potpunu nesuradnju sa Hrvatskom glede generala Gotovine jer del Ponte uskracuje Hrvatskoj javnosti i vladi podatke o prebivalistu generala, a koje navodno posjeduje. Osnovom tih podataka optuzuje se Hrvatska i njene vlasti da je Gotovina dostupan hrvatskim vlastima, ali da nema volje za njegovo uhicenje. Dakle, tvrdi se da Hrvatska ne suradjuje u potpunosti. Istina, laz, zla namjera ili zloupotreba? Pravedniku i domoljubu bi trebao biti osnovni cilj utvrditi istinu i ustanoviti tko steti Hrvatskoj.
Drugim rijecima, gospodja del Ponte tvrdi da su premijer i predsjednik jedne medjunarodno priznate i samostalne drzave lazljivci. Oni, naime, tvrde suprotno temeljem mnogobrojnih radnji koje obavljaju glede toga nase sluzbe. A sto se tek moze misliti o zemlji u kojoj su visoki duznosnici lazljivci? Ogromna je steta ucinjena. Sigurno se ne smatra da takva zemlja pripada Europi.
Uvjeren sam da tuziteljica namjerno ne zloupotrebljava svoje ovlasti optuzujuci Hrvatsku i njenu vlast, pa mi je jos cudnije kako nikoga u vlasti ne smetaju njene tvrdnje i optuzbe. Mene bi zasmetala svaka lazna optuzba i eventualna kleveta vezana uz moje ime. Ja bih, ukoliko sam u pravu, branio svoju cast.
Netko pljuje, a netko drugi govori «ljubim ruke milostiva». Do kada tako? Da smo tako radili devedesetih godina glavni bi grad fantomske Republike Srpske Krajine bio Zagreb.
Cudim se da vlada vec nije zatrazila od predsjednika suda i gospodje tuziteljice da predoci informacije koje navodno posjeduje i ispuni svoju obvezu suradnje te pomogne pri otkrivanju boravista generala Gotovine. Pitam se da li ona svjesno uskracuje informacije i pomaze generalu, ili mozda ne zeli uspjeh hrvatskim sluzbama koje na tome rade? Neznam sto da mislim.
Netko ne govori istinu, obmanjuje, koristi svoju funkciju i nanosi stetu Hrvatskoj drzavi. Ali tko? Trebalo bi saznati.
Porezni obveznici Hrvatske snose troskove sveobuhvatne potrage za generalom, a koji su se mogli izbjeci da je tuziteljica predocila informacije koje, navodno, posjeduje i cijom osnovom optuzuje Hrvatsku i njenu legitimno izabranu vlast za nepotpunu suradnju sa Haagom. Sada je svojim izvjescem to i dala pismeno.
Hrvatska vlada bi zbog toga trebala zatraziti namirenje troskova potrage koju je nalozila tuziteljica i utvrditi da li su njene tvrdnje istinite. Uostalom, ona kao tuziteljica optuzuje, ona trazi i zahtjeva, a sama ,mozda, onemogucava suradnju. Kljucna osoba, zapravo, ne bi trebala biti tuziteljica nego predsjednik suda. Neprocjenjiva steta, kako materijalna tako i svake druge vrste ucinjena je Hrvatskoj. Tko u Europi moze nakon takvih optuzbi Hrvatsku i njenu vlast smatrati vjerodostojnima. Stetu Hrvatskoj cine i oni koji ne dozvoljavaju da istina bude otkrivena i obznanjena.
Ustavni zakon RH o suradnji predvidja u clanku 32. da:
Vlada Republike Hrvatske moze od Medjunarodnoga kaznenog suda traziti namirenje troskova koji su nastali za Republiku Hrvatsku izvrsenjem poslova suradnje s Medjunarodnim kaznenim sudom obavljenih na njegov zahtjev.
Pa sto se ceka? Uvjeren sam da bi takav zahtjev pokrenuo proces otkrivanja istine. Neka gospodja del Ponte dokaze informacijama koje posjeduje da nasi duznosnici ne govore istinu i indirektno “skrivaju” Gotovinu zloupotrebljavajuci svoju funkciju. Neka se sazna istina i tko eventualno zloupotrebljava svoj polozaj.
Nitko, osim gospodina Boga, nije nepogrijesiv niti vjecan.
Tek kada Haaski tribunal postane kooperativniji, kada se sazna istina, mogli bismo nastaviti sa “ljubim ruke milostiva”, ali po mogucnosti nekoj novoj tuziteljici ukoliko se utvrdi da nasi visoki duznosnici, ipak, govore istinu.
Tko se jos boji istine?
Da smo se svega tako bojali devedesetih godina sadasnji predsjednik bi nam se zvao Milan Martic.
Kap. Darko Belovic
